[KEY NOT FOUND : wai.to_content]

Kolačići (cookies) na internetskoj stranici EU-a

Uz pomoć kolačića na najbolji ćete način iskusiti sve što naša stranica nudi. Ako nastavite bez promjene postavki, koristit ćete kolačiće; postavke vezane uz kolačiće možete promijeniti u bilo kojem trenutku.

Nastaviti
 
 
 

Hrvatski ambasador LUX filma o projektu ' 28 Times Cinema' i sudjelovanju na venecijanskoj Mostri

29-10-2014

Nakon što je prošle godine mlada Mihaela Cenkovcan iz Pule po prvi puta kao hrvatska predstavnica sudjelovala na poznatoj venecijanskoj Mostri u sklopu projekta '28 Times Cinema', niz je ove godine nastavio Edi Čelić s kojim smo ugodno popricali o njegovom iskustvu hrvatskog ambasadora LUX filma.

Europski parlament, u sklopu filmske nagrade LUX u suradnji s Europa Cinemas, Giornate degli Autori i Venecijanskim filmskim festivalom, kroz projekt '28 Times Cinema', od 2010. Godine, okuplja mlade filmofile iz svih država članica Europske unije temeljem preporuke domaćih nezavisnih kina koja djeluju u sklopu globalne mreže Europa Cinemas.

Projekt nastoji kroz kino i filmske festivale okupiti i profilirati novu mladu europsku publiku različitih kultura, običaja i percepcija, pa su tako tijekom jedanaest festivalskih dana u Veneciji, od 28. kolovoza do 7. rujna, mladi zaljubljenici u film imali priliku sudjelovati u intenzivnom treningu i upoznati se s najboljim što nudi europska ali i svjetska kinematografija.

Ove je godine na venecijanskoj Mostri sudjelovao i mladi Edi Čelić iz Hrvatske na prijedlog kina Urania, člana mreže Europa Cinemas; on nam je prenio svoja iskustva s ovog uistinu posebnog projekta.

Edi, recite nam kako ste postali ambasadorom LUX filma?

Rekao bih da je cijela priča počela poprilično neambiciozno. Tih dana sam često prigovarao kako se neopisivo dosađujem, dok me prijatelj nije konačno odlučio ušutkati linkom u kojem se tražilo od kandidata da napišu recenziju tri različite filmske scene, iz tri različita filma, koje smo u posljednjih nekoliko mjeseci pogledali u osječkom kinu Urania. Kako sam se oduvijek volio igrati filmskog kritičara, odlučio sam pristupiti zadatku ''strogo'' profesionalno, ali i s velikom dozom zaigranosti.

Nekoliko tjedana kasnije saznao sam kako sam baš ja, od svih prijavljenih, izabran da budem hrvatski predstavnik projekta '28 Times Cinema' na filmskom festivalu u Veneciji. U tom trenutku 'nesvjesnosti' jedino što sam želio je gledati filmove i biti okružen pojedincima koji strastveno razmišljaju o filmu. Shodno tome rekao bih da nisam baš u potpunosti shvaćao što moja prijava znači. Tek samim iskustvom sudjelovanja na festivalu shvatio sam punu važnost takve inicijative. Mogao bih reći da me je upravo iskustvo gledanja projekcija i razgovora s redateljima uistinu učinilo ambasadorom LUX filma budući da sam tada uistinu shvatio značenje tih filmova unutar takve kompeticije.

S obzirom na stečeno iskustvo, smatrate li da je filmska nagrada LUX Europskog parlamenta važna i zašto?

Svakako bi jednostavan odgovor bio da. Smatram da je izuzetno važna u prvom redu za europske redatelje čiji se filmovi nađu u finalnoj selekciji. Za njih nagrada konkretno znači povećanu distribuciju u mnogim zemljama Europe do čijeg bi gledateljstva ti isti filmovi, u nekim drugim okolnostima, zasigurno došli na jedan teži način. Priznanje da je upravo njihovo djelo zadovoljilo sve postojeće kriterije, te unutar njih pronašlo svoj jedinstveni izričaj i u skladu s tim proglašeno najboljim, ostaje poput dugotrajne reference o kvaliteti kreativnog tima koji čine film.

Zatim, na idejnoj razini, imamo nagradu koja služi kao instrument razumijevanja i prihvaćanje raznolikosti, širenje vidika i rasprava o aktualnim društvenim temama te povezuje publiku kroz medij filma.

Na venecijanskoj Mostri imali ste prilike pogledati projekcije svih finalista koji se natječu za nagradu LUX 2014. Koji je od triju filmova Vaš favorit i zašto?

Prije svega moram naglasiti kako se u samom pristupu radu i izričaju radi o tri sasvim različita filma, gdje svaki od finalista na drugačiji, ali u svakom slučaju zadovoljavajući način, ostvaruje moje kriterije kvalitetnog filmskog uratka. Međutim s obzirom da je jedna od specifičnost nagrade LUX tema propitikivanja europskog identiteta upravo sam na temu identiteta stavio najveći naglasak. Tematski svaki od finalista propituje navedeno, ali ipak film Ida Pawela Pawlikowskog najdublje komunicira o tome.

Drugi najvažniji kriterij bilo je propitkivanje u kolikoj mjeri odabrana tema nadilazi zadane okvire i postaje univerzalnom. Ida je takav bezvremeni lik koji se lako može smjestiti u različite vremenske okolnosti. Kroz istraživanje svoje nepoznate prošlosti pokušava spoznati tko je ona zapravo u sadašnjosti, istovremeno polagano odbacujući svetački ekstrem kako bi donijela odluku o svojoj budućnosti. Upravo zbog te kompleksnosti, Ida je za mene predvodnik u utrci za filmsku nagradu LUX.

Rekli ste da ste tek sudjelovanjem uistinu spoznali važnost ove nagrade. Ima li tu nekakva dodana vrijednost ili iskustvo koje ćete posebno pamtiti?

Dosadašnje iskustvo ne mogu povezati s nekim konkretnim događajem, ali kada govorimo o dodanim vrijednostima kao ambasador LUX filma svakako sam postao više asertivan u smislu promocije filmova i rasprava o njima. Trenutno u sebi imam veliku potrebu govoriti o onim filmovima koji u bučnom okruženju mnogih visokobudžetnih produkcija, na neki način nemaju dovoljno jak glas, a sadržajem bi mogli privući podjednako raznoliku publiku.

Najzanimljiviji trenutak s venecijanske Mostre?

S obzirom da je to poprilično subjektivno pitanje, odgovorit ću s najupečatljivijim. Horda vrištećih djevojčica, djevojaka i žena u sjajnoj formi koje trče za ogromnom crnom limuzinom u kojoj se vozi James Franco obrijane glave.

Ured za informiranje Europskog parlamenta u Zagrebu nedavno je održao natječaj za  srednjoškolcime – snimateljime/redateljime amaterie - na temu „Ideje za bolju Europu“ prilikom kojeg smo primili preko 70 video-poruka. Imate li neku poruku za takve mlade entuzijaste i može li se Europa mijenjati filmovima?

Kvalitetan film ne nameće, već prikazuje ideje koje redovito promišljaju temeljne ljudske vrijednosti, koje je potrebno neprestano iznova preispitivati. Naime, sukladno s vremenom mijenja se i slika, te uloga čovjeka u društvu, a pojedinac je dužan nekako reagirati i utjecati na promjene koje želi vidjeti oko sebe. Ponekad je samo razmjena ideja razgovorom dovoljna da dođe do mijene, a kamoli kada se radi o filmu.

I sami se bavite glumom – imate li ambicija na filmskome platnu? Možda u europskom filmu?

Moje želje i ambicije ne idu dalje od toga da radim s kvalitetnim ljudima koji duboko promišljaju o filmskoj i kazališnoj umjetnosti, a ako bi se moj način rada potencijalno svidio jednom takvom redatelju, itekako bi pristao raditi i na filmu. Pretpostavljam kako je za film potrebna nemjerljiva količina iskrenosti koja proizlazi iz uzajamnog povjerenja, prvenstveno u odnosu glumac-redatelj, a upravo je to moja ambicija kada se radi o zamišljanju eventualne filmske karijere. Hoće li to biti europski film ili ne, na neki je način u potpunosti nevažno; glavno je da se na otvoren način, bez rezervacija, ispriča priča koja će se nekog ticati.