Pretraži

Europska građanska inicijativa (EGI) važan je instrument participativne demokracije u Europskoj uniji kojim se omogućuje da milijun građana EU-a s boravištem u barem jednoj četvrtini država članica zatraži od Europske komisije da podnese prijedlog zakonodavnog akta radi provedbe Ugovorâ EU-a. Od početka primjene Uredbe (EU) br. 211/2011, kojom su određeni detaljni postupci i uvjeti za europsku građansku inicijativu, tri su inicijative uspješno predane Komisiji.

Zbog katastrofalnih posljedica Drugog svjetskog rata i stalne opasnosti od sukoba Istoka i Zapada, pomirenje Francuske i Njemačke postalo je apsolutni prioritet. Zajedničko upravljanje industrijom ugljena i čelika, koje je šest europskih zemalja uspostavilo Pariškim ugovorom 1951. godine, predstavljalo je prvi korak prema europskoj integraciji. Ugovori iz Rima iz 1957. učvrstili su i temelje te integracije i ideju o zajedničkoj budućnosti šest europskih zemalja.

Obnašanjem različitih dužnosti Parlament u potpunosti izvršava svoju institucionalnu ulogu u stvaranju europskih politika. Poštovanje principa demokracije na europskoj razini osigurava se sudjelovanjem u zakonodavnom postupku, proračunskim i nadzornim ovlastima, sudjelovanjem u reviziji temeljnih ugovora i pravom sudjelovanja u postupcima pred Sudom Europske unije.

U ovom se informativnom članku opisuju nastanak i bitne odredbe Ugovora iz Lisabona. Cilj je prikazati povijesni kontekst u kojem je taj najnoviji temeljni tekst EU-a nastao iz tekstova koji su mu prethodili. Pojedinačne odredbe (s upućivanjima na članke) i njihovi učinci na politike Europske unije podrobnije su objašnjeni u informativnim člancima koji govore o pojedinim politikama i pitanjima.

Glavni dosezi prvobitnih ugovora odnose se na stvaranje vlastitih resursa Zajednice, osnaživanje proračunskih ovlasti Parlamenta, biranje zastupnika u Europskom parlamentu općim izravnim glasanjem te uspostavu Europskog monetarnog sustava. Stupanjem na snagu Jedinstvenog europskog akta 1986., kojim je bitno izmijenjen Ugovor iz Rima, osnažena je europska integracija stvaranjem opsežnog unutarnjeg tržišta.

Ugovorom iz Nice Europsku uniju tek se djelomično pripremilo za velika proširenja na istok i jug koja su se dogodila 2004. i 2007. godine. Konvencijom o budućnosti Europe nastojalo se, kao odgovor na pitanja iznesena u Deklaraciji iz Laekena, uspostaviti novu pravnu osnovu Unije u obliku Ugovora o Ustavu za Europu. Taj ugovor nije ratificiran zbog negativnog ishoda referenduma u dvije države članice.

Vijeće je institucija koja zajedno s Europskim parlamentom donosi zakonodavstvo Unije u obliku uredbi i direktiva te priprema odluke i neobvezujuće preporuke. Na područjima za koja je nadležno odluke donosi običnom većinom, kvalificiranom većinom ili jednoglasno, ovisno o pravnoj osnovi akta koji treba odobriti.

Europsko vijeće, u čijem su sastavu šefovi država članica ili njihovih vlada, daje poticaj nužan za razvoj Europske unije i postavlja opće političke smjernice. Predsjednik Komisije također je njegov član bez prava glasa. Predsjednik Europskog parlamenta na početku sastanaka obraća se Europskom vijeću. Ugovorom iz Lisabona Europsko vijeće ustanovljeno je kao institucija Unije i povjereno mu je dugoročno predsjedništvo.

Komisija je institucija EU-a s isključivim pravom zakonodavne inicijative i važnim izvršnim ovlastima u područjima kao što su tržišno natjecanje i vanjska trgovina. Glavno je izvršno tijelo Europske unije, a čini je Kolegij povjerenika sastavljen od po jednog povjerenika iz svake države članice. Također predsjeda odborima nadležnima za provedbu prava EU-a. Prijašnji je sustav odbora zamijenjen novim pravnim instrumentima – provedbenim i delegiranim aktima.

U zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te u nekoliko drugih područja, kao što su pojačana suradnja, određena imenovanja i revizija ugovora, postupak donošenja odluka razlikuje se od onog koji prevladava u redovnom zakonodavnom postupku. U tim područjima kao obilježje prevladava jača međuvladina suradnja. Izazov krize javnoga duga doveo je do povećanog korištenja takvim mehanizmima odlučivanja, posebno u okviru europskoga gospodarskoga upravljanja.