Neke projekte vrijedi spašavati, bez obzira na cijenu. Do tog je zaključka došao i tim belgijskog centra za umjetnost Tictac dok su gledali kako se svugdje u svijetu uvode ograničenja kretanja. „Mi smo relativno nova neprofitna organizacija koja promiče umjetnost i suvremeni ples, od lokalne do međunarodne razine. S vremenom smo postali popularno sastajalište europske i interkontinentalne plesne scene,” objašnjava David Zambrano, direktor Tictaca. Čim je Belgija uvela mjere ograničenja, skupina je shvatila da je njihov projekt ozbiljno ugrožen. Nekoliko su tjedana razmatrali mogućnosti i na kraju su pokrenuli kampanju skupnog financiranja. „Morali smo spasiti projekt i skupno financiranje bilo je jedna od nekoliko preostalih mogućnosti. Kampanja je polučila velik uspjeh. Danas možemo sa sigurnošću reći da ne bismo opstali bez podrške umjetnika, plesača, studenata i ljubitelja umjetnosti koji su dali svoje donacije,” zaključuje David.

Kadi živi u Belgiji i nije mogla samo gledati kako se obitelji u njezinoj domovini bore za preživljavanje. „Potječem iz Toga, gdje je koronavirus znatno pogoršao situaciju. Ljudi se teško nose s policijskim satom, a njihovi ionako niski prihodi drastično su pali.” Kadi je morala nešto poduzeti. Odlučila je slati pakete s hranom namijenjene trudnicama i dojenčadi. Stotinjak paketa već je spremno za distribuciju u Sokodéu na sjeveru Toga. „Ideja je osigurati tim obiteljima sve najnužnije za pozitivan početak majčinstva”, objasnila je Kadi. „Surađujemo i s liječnicima i prema potrebi plaćamo liječničke preglede.” Unija je svjesna poteškoća u trećim zemljama. Kako bi im pomogla da prebrode krizu izazvanom pandemijom, pripremila je paket „Team Europe” težak 20 milijardi eura. U međuvremenu je organiziran i humanitarni zračni most kojim se u najteže pogođena područja diljem svijeta dostavljaju najnužnije potrepštine.

Kao jedna od briselskih bolnica koje su bile pod najvećim udarom pandemije, CHU Saint-Pierre je hitno trebao volontere. Elena nije dugo razmišljala: „Jednostavno sam htjela biti tamo,” kaže. Nakon godinu dana rada u zdravstvenoj službi Europskog parlamenta u Bruxellesu Elena se 16. travnja pridružila odjelu intenzivne njege u bolnici CHU Saint-Pierre. „Došla sam kad je najgore već bilo iza njih, ali svi su kreveti na odjelu i dalje bili popunjeni oboljelima od koronavirusa. Moja je dužnost bila pomoći medicinskim sestrama na prvoj liniji. Brinuli smo za pacijente, davali im terapiju i pružali svu potrebnu pomoć,” priča nam Elena. Nakon što se stanje u Belgiji popravilo, rekli su joj da se može vratiti. „Željela sam ostati sve dok ne pobijedimo pandemiju, ali morala sam se vratiti na svoj posao. Ipak, dio mene i dalje je s njima u bolnici.”

Kad su države članice zatvorile svoje granice, neki su građani EU-a zapeli u inozemstvu. Svi znamo da je tijekom krize najbolje biti kod kuće, no što ako ste bili u inozemstvu kad je izbila pandemija? Uzmimo Awu za primjer. Awa potječe iz Belgije, a pandemija ju je sustigla na putovanju u Senegalu. Europski koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije organizirao je povratne letove u Europu pa su se Awa i tisuće drugih građana EU-a mogli sigurno vratiti kući. Europska unija pomaže državama članicama da koordiniraju pomoć i konzularnu repatrijaciju građana EU-a diljem svijeta, gdje god bili. Dosad su zajedno pomogli da se otprilike 85 000 osoba vrati kući u Europu.

U Belgiji se žene u teškom položaju uvijek mogu obratiti feminističkoj organizaciji „Vie Féminine”. No COVID-19 stvorio je dodatan problem: ženama je sve češće trebala pomoć, a organizaciji je bilo sve teže organizirati rad. Da bi riješile taj problem, Fatima i Yasmina morale su biti kreativne. Brzo su organizirale non-stop telefonske linije za održavanje društvenih kontakata i omogućile ženama u Charleroiju da preko telefona ostvare svoja socijalna prava. „Vie Féminine” organizirao je istu vrstu potpore u pet valonskih regija. Uz telefonske linije, dvije predstavnice „Vie Féminine” napravile su i Facebook grupu nazvanu „Izolirane i ujedinjene”. „Ta grupa omogućuje ženama da budu u kontaktu i podržavaju jedna drugu tijekom mjera ograničenja. U grupi ima svega, od ideja kako zabaviti djecu do osobnih inicijativa za distribuciju hrane i pomoć u hitnim slučajevima. Uspjele smo među članicama stvoriti duh uzajamne pomoći”, kažu Fatima i Yasmina.

Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 2020. Godinom medicinskih sestara i primalja u čast 200. obljetnice rođenja Florence Nightingale. Nitko nije mogao predvidjeti da će to biti i godina globalne zdravstvene krize koja je dotakla svaki dio društva. Sestre su ponovo na prvoj liniji obrane od opasnog virusa koji hara svijetom. Mnoge su se morale prilagoditi na nove uloge, poput Jacqueline, koja je s odjela za fizioterapiju prebačena na odjel za oboljele od koronavirusa. Takve su prilagodbe na nove zadatke česte u njihovoj profesiji. Tijekom povijesti medicinske sestre imale su ključnu ulogu u kriznim vremenima spašavajući svojim radom i inovacijama nebrojene ljudske živote. Europska unija nabavlja potrebnu zaštitnu opremu kako bi i danas bez straha mogle obavljati taj važan posao.

Stariji i oni u rizičnim skupinama ovih dana dobro razmisle prije no što se odvaže otići do supermarketa. Kako nitko ne bi ostao bez nužnih namirnica, Erika je odlučila svim kupcima svoje trgovine u malom belgijskom selu ponuditi usluge dostave. Na društvenim medijima obavještava ih mogu li se traženi proizvodi kupiti u njezinom dućanu, a solidarnost pokazuje i davanjem prednosti lokalnim proizvođačima hrane. Erika je članica udruženja „Emma 2.0” koje okuplja lokalne trgovine u zajednici njemačkog govornog područja. Trenutačno su usredotočeni na projekte društvene odgovornosti u slabo naseljenim ruralnim područjima.

Zbog krize prouzročene bolešću COVID-19 mnoga su se kućanstva našla u financijskim poteškoćama i imaju manje novca za hranu nego inače. Obitelji sa samohranim roditeljima, nezaposleni, studenti, izbjeglice, imigranti i mnogi drugi često nemaju dovoljno hrane. Doniranje paketa s hranom može pružiti sigurnost mnogim domovima. Zato su Mohamed, Bilal i Hamza, trojica prijatelja iz četvrti Anneessens u Bruxellesu, odlučili pokrenuti tu solidarnu inicijativu kada je uvedeno ograničenje kretanja. Oni pripremaju i dostavljaju pakete s hranom koje doniraju pojedinci ili trgovine. Nemaju nikakve financijske pokrovitelje. Danas u toj inicijativi sudjeluje više od dvadeset volontera. Slične su inicijative po uzoru na njih pokrenute i u drugim briselskim četvrtima.

Udruga „Solidarité Grands Froids” (Solidarnost pri velikoj hladnoći) volonterska je organizacija koja radi s beskućnicima u Bruxellesu. Zbog pandemije koronavirusa većina organizacija koje rade s beskućnicima zatvorile su svoja vrata, što je dodatno otežalo život našim „nevidljivim susjedima”. Osnivačica udruge Cynthia Simpson zaključila je da ne može sjediti prekriženih ruku dok kriza sve gore pogađa tu skupinu. Zajedno s dva slavna kuhara i osmero dobrovoljaca iz svojeg tima odlučila je osigurati potrebitima kvalitetnu i zdravu hranu. Brzo se pročulo da na briselskom glavnom kolodvoru i u centru grada u 16 sati dijele ukusnu hranu. Dijele i „poklon pakete” koji sadržavaju higijenske potrepštine, čiste čarape i druge donirane proizvode.

Prava i dostojanstvo starijih moraju se poštovati i tijekom pandemije. Anne-Sophie je glavna tajnica europske platforme „AGE Platform Europe”, koja se zalaže za zaštitu prava starijih osoba. Starije osobe uvelike pomažu svojim obiteljima i zajednicama i obično se žrtvuju kako bi skrbili o drugima, posebno o unucima, rodbini i susjedima koji trebaju pomoć. Od početka pandemije osoblje platforme informira građane o utjecaju virusa na prava starijih osoba i daju odgovore na etička pitanja. Pri organiziranju zdravstvenih usluga i usluga dugotrajne skrbi za starije osobe treba u obzir uzeti izazove s kojima su one suočene, na primjer jesu li im dostupni medicinska skrb i liječenje. U suradnji sa svojim članovima „AGE Platform Europe” objavio je stajalište o koronavirusu i pravima starijih osoba te izradio posebnu internetsku stranicu sa savjetima o tome kako pružiti potporu izoliranim starijim osobama.

Što brži pronalazak sigurnog cjepiva neophodan je za zaštitu visokorizičnih skupina, zaustavljanje širenja zaraze te smanjenje opterećenosti zdravstvenih sustava. Međutim, jednako je važno da se u rekordnom vremenu proizvedu milijuni doza tog cjepiva po pristupačnim cijenama. U tom su cilju tri europska biotehnološka poduzeća osnovala paneuropski konzorcij. Talijanski ReiThera Srl., njemački LEUKOCARE AG i belgijski Univercells S.A. najavili su suradnju u razvoju i proizvodnji cjepiva protiv bolesti COVID-19. Očekuje se da će na ljeto 2020. započeti klinička ispitivanja potencijalnog cjepiva, nakon čega bi ubrzo trebala uslijediti njegova masovna proizvodnja. Partnerska poduzeća udružila su svoja stručna znanja u područjima vakcinskih vektora, formulacija cjepiva i njegove proizvodnje. Unija prikupljanjem sredstava na internetu nastoji osigurati početnih 7,5 milijardi eura za razvoj cjepiva, lijekova i dijagnostike za globalnu borbu protiv koronavirusa.

Julie je uz pomoć Cathy na Facebooku osnovala grupu „Les Petites Mains Bruxelloises pour des Blouses” kojoj građani poklanjaju plahte, navlake za poplun ili stolnjake. Članice grupe, koje se obično šivanjem bave u slobodno vrijeme, od njih kroje zaštitnu odjeću za medicinsko osoblje. Do danas su bolnice i domove za starije i nemoćne opskrbile s više od 50 kompleta odjeće. Julie i Cathy nastoje privući više članova kako bi mogle isporučiti 500 potrebnih kompleta.

Maske su korisno sredstvo za sprečavanje širenja bolesti COVID-19 i za zaštitu onih kojima smo okruženi. No zbog velike je potražnje do jednokratnih maski teško doći. U sklopu inicijative „Masque tissu – Solidarité Coronavirus – Belgique” taj se problem željelo riješiti izradom i raspodjelom maski za višekratnu upotrebu. Ta grupa na Facebooku omogućuje onima kojima su maske potrebne da izravno stupe u kontakt s ljudima koji ih izrađuju.

Važno je ostati zdrav i tijekom zabrane kretanja osigurati pristup odgovornom i održivom izboru namirnica. Joelle radi u zadružnom dućanu živežnih namirnica za lokalne, etičke i organske proizvode. Objasnila je da poduzeće radi na promicanju hranjive prehrane čak i u ovim izvanrednim vremenima. U tako teškim okolnostima solidarnost među kolegama, kupcima i svim Europljanima je ključna. Moramo uvidjeti velike napore koje lokalna poduzeća ulažu u podupiranje svojih zajednica i proizvođača, posebno u trenucima krize.

Talijanima koji žive u inozemstvu iznimno je bolno gledati kako je žestoko Italija pogođena pandemijom. Mreža mladih Talijana u Belgiji odlučila je dati konkretan doprinos organiziranjem prikupljanja humanitarne pomoći za potporu talijanskom Crvenom križu. Prikupljeni novac pomaže zaposlenicima Crvenoga križa u Italiji i volonterima na prvoj liniji obrane da pružaju medicinsku pomoć i potporu stanovništvu te da organiziraju pomoćne službe. Takvo solidarno djelovanje građana dodatno se pojačava na europskoj razini. Kako bi se olakšala suradnja među državama članicama, Odlukom EU-a o prekograničnim zdravstvenim prijetnjama jamči se pristup medicinskim proizvodima čija je cijena poštena i koji se pravedno distribuiraju u cijeloj Europi, čime se posebno teško pogođenim zemljama poput Italije omogućuje nabava potrebne opreme.

Kako se svijet počeo organizirati na internetu, Elena je odlučila ponuditi besplatne internetske sate joge za one koji su zbog ograničenja kretanja prisiljeni biti kod kuće. Odaziv je bio izniman, a sudionici su u prva dva tjedna ponudili donacije za talijanske bolnice u ukupnom iznosu od više od 800 eura. Vrijednost zajedništva i europske solidarnosti može se promicati na različite načine. Elenino djelo inspirativan je primjer kako možemo okupiti ljude iz cijele Europe i istodobno slijediti relevantne zdravstvene i građanske preporuke. Internetsku solidarnost pokazalo je i mnogo digitalnih kompanija, a Netflix, YouTube i Facebook prihvatili su smanjenje kvalitete prijenosa videosadržaja u Europi na zahtjev EU-a. Tako se izbjegava internetsko preopterećenje dok je više ljudi prisiljeno boraviti kod kuće.

Čim su se glazbene škole zatvorile, Roch je počeo tražiti rješenja kako bi ostao u kontaktu sa svojim učenicima i nastavio ih poučavati. Najprije ih je zamolio da mu šalju snimke svojih izvedbi kako bi im mogao dati povratnu informaciju. Učenici su bili toliko motivirani da je Roch došao na ideju da osnuje orkestar flauta na daljinu koji bi svirao Beethovenovu Odu radosti, baš kao što je to učinio Roterdamski filharmonijski orkestar. Ne samo da je Roch tim projektom nastavio obrazovanje svojih učenika već im je dao priliku za jednu vrlo plemenitu pustolovinu. Nastojeći širiti prijateljstvo i solidarnost preko granica, taj projekt pokazuje ulogu glazbe, i umjetnosti općenito, u ujedinjavanju građana Europe u teškim vremenima. Poticanje solidarnosti podsjećanjem Europljana na njihovu zajedničku kulturu građanima svih država EU-a pokazuje koliko im je toga zajedničko. Ujedinjeni baštinom i ujedinjeni u borbi protiv bolesti COVID-19.

Devet mladih žena iz Bruxellesa osnovalo je grupu „Solidarité Solidariteit Brussels Bruxelles Coronavirus” na Facebooku kako bi potaknule na solidarnost između običnih građana i organizacija ili zdravstvenih djelatnika kojima je potrebna pomoć. Skupina djeluje kao posrednik između dobre volje i potražnje: većina ljudi želi pomoći, ali ne znaju uvijek kako to učiniti. Suradnja među članovima skupine dovela je do učinkovitih strategija za pomoć ljudima kojima je ona potrebna i potporu zaposlenima na prvoj liniji obrane. Zahvaljujući toj inicijativi, solidarnost više nije samo dobra namjera: volonteri sad lako mogu saznati gdje mogu najviše pomoći.

Kao i mnogi drugi znanstvenici diljem Europe, Philippe i njegovi kolege na KU Leuven rade na boljem razumijevanju epidemija poput ove bolesti COVID-19. Uz potporu sredstava EU-a epidemiolozi poput Philippea utjelovljuju znanstveni odgovor EU-a na prijetnju koju čine virusi. Radi borbe protiv epidemija poput ove kroz koju trenutačno prolazimo, znanstvena istraživanja jesu i uvijek će biti naš najbolji odgovor: razumijevanje je prvi korak prema pronalaženju rješenja za pitanja javnog zdravlja. Philippe i njegovi kolege trenutačno na to usmjeravaju sve svoje napore.

Mihaela radi u ustanovi Logiscool Montgomery u Bruxellesu koja djeci i tinejdžerima nudi nastavu informatičkoga kodiranja. Kad je nametnuto ograničenje kretanja, škola je brzo uspostavila videoupute i internetsku nastavu kako bi i dalje mogla poučavati svoje učenike: digitalne tehnologije, robotika i umjetna inteligencija iznimno su važna područja istraživanja, što je pokazala i aktualna kriza. Mihaela i njezini kolege vide kao svoju dužnost da nastave obrazovati one koji će sutra postati odrasle osobe u tim područjima koja Europljane osposobljavaju za suočavanje s problemima kao što su ova pandemija i njezine posljedice. Širom Europe države, regije i gradovi nastoje pomoći svojim zajednicama, dok fond solidarnosti Europske unije daje do 800 milijuna eura na raspolaganje za pomoć našim zemljama u borbi protiv koronavirusa.