Alberto je uvijek radio u interesu svoje zajednice. Kao ekološki poljoprivrednik isporučivao je kvalitetnu hranu stanovnicima Lagune de Negrillos i drugih mjesta. Koronavirus nije znatno izmijenio njegovu svakodnevnu rutinu. Osim u jednome: počeo je raditi i nedjeljom, a zbog njegovih aktivnosti zamijetila ga je čak i Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). „Zapravo smo nastavili raditi po starom, no drugi poljoprivrednici i ja došli smo na ideju da pomognemo vlastima dezinficirati ulice i druge moguće javne izvore zaraze”, objasnio je Alberto. „Iznijeli smo tijelima vlasti tu ideju, a oni su nam dali upute.” Alberto je ubrzo okupio ekipu dobrovoljaca. Uvjerio ih je jednostavnom porukom: „Ako možemo zajedničkim snagama zaštititi naše starije od moguće zaraze, učinimo to.” Dobrovoljci su upotrebljavali svoje traktore, a ako to nije bilo moguće, radili su i pješice, i time dokazali spremnost da pomognu svojoj zajednici.

Za vlasnike restorana širom Europe pandemija bolesti COVID-19 bila je emocionalno izazovno razdoblje. Dobro to zna Viri koja je bila prisiljena zatvoriti svoj restoran „El Llar de Viri” nakon što su u Španjolskoj uvedene mjere ograničenja kretanja. „Odluka o zatvaranju svih restorana potpuno nas je zatekla, jednostavno nismo mogli vjerovati. Prošli smo kroz brojne različite faze. Prvo je nastupila nesigurnost, zatim zbunjenost. Nakon toga dolazi faza u kojoj više ne možete besposleno sjediti i želite nešto napraviti,” priča nam Viri, dodajući kako je to stanje uma iskoristila na najbolji mogući način. Počela je pripremati pakete hrane za svoje klijente te je zasadila povrtnjak. „Sad smo na nula minuta od sastojaka koje koristimo,” oduševljeno priča. Nakon što je uspjela ponovno otvoriti restoran Viri nikad nije bila sretnija što vidi prijateljska lica svojih vjernih gostiju. Iako još uvijek brine zbog budućnosti, danas uživa u svakom trenutku provedenom s njima.

Španjolska pokrajina Murcia zatvorila je svoje granice 13. ožujka kako bi pokušala zaustaviti širenje koronavirusa. Taj nužni korak rezultirao je naglom potpunom blokadom turističke industrije, od koje to područje živi. Kao vlasnica ronilačkog centra, Isabel Laguardia pretrpjela je posebno veliku štetu. Morala je zatvoriti centar i odgoditi sva planirana zapošljavanja za inače popularne uskršnje praznike i ljetnu sezonu. Unija je brzo djelovala kako bi zaštitila mala poduzeća poput Isabelinog: donijela je novi propis kojim su pravila o državnim potporama postala fleksibilnija. Španjolska vlada sada može brže ponuditi financijsku potporu poduzećima kako ona ne bi morala otpuštati zaposlenike tijekom pandemije. Izmijenjena pravila omogućuju državama članicama da brzo i učinkovito djeluju kako bi pomogle građanima i poduzećima, posebno onim malima, koji su se zatekli u financijskim problemima zbog koronavirusa. Sve države članice moći će poduzećima dodijeliti po najviše 800 000 eura bespovratnih sredstava za najhitnije potrebe.

U zalogajnici Salad Planet nude se svježi i zdravi lokalni proizvodi. Koncept „salatnog bara” naišao je na odličan odaziv te je zalogajnica brzo postala popularno mjesto okupljanja za građane Valencije. Uvođenje mjera ograničenja bilo je najgore što se moglo dogoditi vlasniku Antoineu. „Nakon što je izbila pandemija, morao sam zatvoriti restoran od 15. ožujka do 10. svibnja. Moj radnik i ja morali smo se prijaviti za primanje naknada za privremenu nezaposlenost”, prisjetio se Antoine. Nije bilo lako ni ponovno otvoriti restoran. Isprva su smjeli pripremati samo jela za konzumaciju izvan objekta. Zatim su mogli posluživati hranu na terasi čiji je kapacitet zbog ograničenja prepolovljen. Danas hranu smiju služiti i u zatvorenom prostoru, ali je broj stolova smanjen na trećinu. „Salad Planet nalazi se u središtu poslovne četvrti pa sam izgubio većinu stalnih gostiju koji će do rujna raditi od kuće. Zasad još radim sam jer je moj radnik i dalje privremeno nezaposlen”, rekao je Antoine.

Stotine obućarica odnosno „aparadora”, kako ih zovu u Španjolskoj, ujedinilo se u zajedničkom pothvatu. Kod kuće na svojim strojevima šivaju zaštitne maske i halje za sve kojima su potrebne, i ne traže ništa zauzvrat. U okviru akcije, koja je počela kao eksperiment kad je izbila pandemija, sada se svakoga dana sašiju stotine maski. Obućarice doniraju svoje znanje i vrijeme i domišljaju se kako riješiti tehničke probleme. „Budući da koristimo strojeve za šivanje cipela, morale smo biti preciznije i pažljivije jer je tkanina za maske puno tanja i lako se para”, rekla je Pilar. Unatoč svim poteškoćama nisu odustale kad su čule da u Alicanteu ponestaje maski. I dalje primaju donacije sterilnog materijala i prevladavaju sve prepreke na koje naiđu.

26-godišnja Ainhoa trebala je započeti specijalizaciju u porodništvu i ginekologiji, no pandemija je poremetila njezine planove. Umjesto toga počela je raditi kao liječnica u jednom od domova umirovljenika jer je željela pomoći toj najugroženijoj kategoriji stanovništva koja je u Španjolskoj osobito teško stradala. Opasnost još uvijek nije prošla, no Ainhoa je zadovoljna jer među stanarima doma za koje brine nije bilo slučajeva zaraze. Iako je za nju to bio samo privremeni posao i uskoro bi ga trebala zamijeniti željenom specijalizacijom u bolnici, Ainhou je ovo iskustvo obogatilo kao liječnicu i kao osobu. Vrijednosti i lekcije starijih osoba za koje je brinula smatra dragocjenim. „Ovo će uskoro proći. Uspjet ćemo,” kaže.

Kad je pandemija zahvatila Španjolsku, Elena je osjetila potrebu da pomogne liječnicima i medicinskim sestrama koji spašavaju živote. Brzo je naučila šivati na majčinoj staroj šivaćoj mašini i od tkanine koju je imala kod kuće počela proizvoditi maske. Prvih 25 maski koje je sašila donirala je staračkom domu u susjedstvu. Zatim je doznala da je u njezinu susjedstvu osnovana grupa u kojoj se svatko obvezao sašiti 200 maski u pet dana. Policija im je donijela materijal i kasnije preuzela gotove maske i dijelila ih u policijskim postajama. Elena je prihvatila taj izazov, a kasnije pristupila i grupi koja je šivala kute za medicinsko osoblje u madridskim staračkim domovima. U međuvremenu se Elena pridružila i grupi koja donira domaće kekse skloništima, Crvenom križu i drugim organizacijama koje pomažu obiteljima u nepovoljnoj situaciji. Pritom treba napomenuti da Elena radi od kuće i skrbi se za svoje troje djece.

Eusebio Alonso Redondo nadgleda banku hrane u Tarragoni, koja svaki dan opskrbljuje hranom više od 25 000 osoba iz cijele pokrajine Tarragone Eusebio, umirovljeni javni bilježnik, svoje vrijeme sada odvaja za taj čin solidarnosti u kojem poljoprivredno-prehrambena poduzeća, supermarketi, velike trgovine i poljoprivredne zadruge svaki dan sudjeluju s nekoliko tona hrane. Čak i obitelji s malim primanjima doniraju 10 ili 15 eura banki hrane misleći na one koji su nesretniji od njih. „Nema veće solidarnosti od toga”, zaključuje Eusebio. Zbog potpore koju Europljani pružaju onima kojima je potrebna Eusebio još više cijeni golemu humanu, intelektualnu i političku velikodušnost osnivača Europske ekonomske zajednice, koja se često zaboravlja i koja je omogućila potpisivanje Ugovora iz Rima 1957. „Ljubav i solidarnost idu ruku pod ruku. To je naša ostavština za budućnost.”

David, novinar specijaliziran za zdravstvo, na prvoj je liniji informiranja o bolesti COVID-19 te uglavnom prati konferencije za tisak španjolskih zdravstvenih tijela. Kao član Europa Pressa bori se protiv koronavirusa iznošenjem provjerenih podataka i činjenica kako bi suzbio dezinformacije i prijevare. Kao i svi Španjolci, radi od kuće i strogo se pridržava mjera ograničenja, što mu otežava izvještavanje. No, radeći od kuće David štiti i sebe i druge te informira čitatelje Europa Pressa, što nekad može činiti razliku između života i smrti. Kako se pandemija širi, prati je pandemija dezinformacija, od štetnih „zdravstvenih” savjeta do suludih teorija zavjere. Novinari nude protuotrov: provjerene vijesti i znanstvene analize temeljene na činjenicama. Stručnjaci i političari iz Europske unije redovito održavaju i videokonferencije na kojima razmjenjuju učinkovite metode za suzbijanje utjecaja dezinformiranja.

Pronalazak cjepiva bio bi prekretnica u suzbijanju koronavirusa. Tomás Pose, Natalia Barreiro, Rebeca Menaya i José Manuel Martínez Costas rade na takvom projektu u Centru za biokemijska i molekularna istraživanja Sveučilišta u Santiagu de Composteli, gdje programiraju razne stanice da proizvode mikročestice koje inhibiraju proteine virusa. Kao i u svim takvim projektima, cilj je razviti cjepivo koje će u našem tijelu proizvesti imunološku reakciju koja će spriječiti zarazu virusom. Tomás smatra da će za razvoj cjepiva biti potrebno i više od godinu dana jer se moraju provesti do tri klinička testiranja prije nego što se cjepivo može proglasiti sigurnim za ljude. Međutim, inovativni sustav istraživanja osmišljen u njihovu laboratoriju obećava. Nedavno je Instituto de Salud Carlos III, dio Ministarstva znanosti, inovacija i visokog obrazovanja, odobrio timu potporu od 150 000 eura za novu, ključnu fazu projekta.

U mnogim su zemljama sada starije osobe najizloženije opasnostima i problemima. Iako se sve dobne skupine mogu zaraziti koronavirusom, kod starije populacije postoji velik rizik od težih komplikacija zbog fizioloških promjena koje donosi starenje te zbog postojećih zdravstvenih problema. Yolanda i njezina kći Aitana zadale su si zadatak pomoći starijima u ova teška vremena. Aitana se brine da njezini djed i baka imaju dovoljno hrane i pomaže im sastaviti popis namirnica koje će im njezina majka kupiti i ostaviti pred vratima. Redovito razgovaraju putem videopoziva pa se njezini djed i baka osjećaju manje izolirani. Yolanda pomaže i drugim starijim osobama u njihovoj zgradi koje su sada ovisnije o drugima. Iznoseći njihovo smeće i donoseći im potrebne lijekove iz ljekarne, Yolanda uvelike pomaže osobama koje su izloženije riziku od koronavirusa.

Prije izbijanje pandemije koronavirusa Mindaugas Gudelis radio je kao liječnik nogometnog kluba Barcelona. U prvim danima pandemije pridružio se osoblju bolnice u Lleidi te uz to počeo dijeliti zanimljive snimke temeljene na činjenicama, koje su se brzo proširile društvenim mrežama u Litvi.

Ignacio je bio jedan od sretnika koji je dobio paket maski od prijatelja iz Singapura. Na putu na posao primijetio je da članovi civilne garde, koji su pazili da prolaznici održavaju propisanu udaljenost, nemaju zaštitnu opremu. Ponudio je da će donirati maske policajcima, koji su bili dirnuti njegovim prijedlogom.

Zbog ograničavanja društvene interakcije i aktivnosti na otvorenom karantena bi, uz ekonomske probleme, kod nekih mogla rezultirati i teškim posljedicama za mentalno zdravlje. Kako bi im pomogla, skupina od deset psihologa izradila je vodič o psihološkim učincima karantene i o tome kako se nositi s njima. Vodič „psiCOVIDa-10” namijenjen je svima. Posebna pozornost posvećena je pomoći za starije osobe, obitelji s djecom i/ili djecu s invaliditetom, njegovatelje, radnike na daljinu, zdravstveno osoblje i druge izložene profesije.

Sektor ugostiteljstva osobito je teško pogođen mjerama izolacije tijekom pandemije koronavirusa. Sarino poduzeće odlučilo je pomoći radnicima u hotelijerstvu i ugostiteljstvu koji su osjetili posljedice krize te im je dosad doniralo milijun eura i ponudilo programe izobrazbe na internetu. Još ne znamo kada će kriza završiti. No da bismo iz nje izišli jači, Europska unija već radi na solidnom novom proračunu za Europu.

Matilde je profesorica na sveučilištu Complutense i anesteziologinja u Sveučilišnoj bolnici Gregorio Marañón u Madridu. Tijekom epidemije doprinijela je organiziranju novih kreveta za liječenje pacijenata u kritičnom stanju u svojoj bolnici. Time je bolnici omogućeno da umjesto istodobnog liječenja 40 pacijenata u kritičnom stanju, što je bio kapacitet na početku pandemije, liječi i do 115 kritičnih slučajeva u najgorim trenucima krize. Tako je postalo moguće liječiti najbolesnije pacijente i spašeni su mnogi životi. Matilde je zapanjena predanošću i energijom koju tijekom ovog zahtjevnog razdoblja pokazuju svi njezini kolege. Kako bi osigurala da to posvećeno medicinsko osoblje ima opremu potrebnu za učinkovito obavljanje svojega posla, Europska komisija aktivno je radila na tome da zalihe osobne zaštitne opreme budu raspoložive ograničivši izvoženje te opreme izvan EU-a.

Amparo je zaposlena na Instituto de Salud Carlos III i radi na stjecanju što više informacija iz sustava u sklopu kojih se nadzire bolest COVID-19 i drugih sporednih izvora podataka kako bi lokalna i nacionalna zdravstvena tijela dobila smjernice za kontroliranje pandemije. Njezin tim sudjeluje i u projektu I-MOVE-COVID-19 koji se financira iz programa Unije Obzor 2020. Ukupno je iz tog programa odobreno 47,5 milijuna eura za 17 istraživačkih projekata koji su ušli u uži izbor i kojima su cilj bolje razumijevanje bolesti COVID-19 i poboljšanje kliničkog upravljanja. U tijeku je još jedan poziv na podnošenje prijedloga za terapiju i dijagnostiku u borbi protiv sadašnje i budućih zaraza koronavirusom, vrijedan 45 milijuna eura, u okviru Inicijative za inovativne lijekove.

Fotoreporteri poput Eduarda, koji je član Europa Pressa, naše su oči u svijet i nose golemu odgovornost. Potiho svjedočeći povijesnim događajima, posvećeni su istini i izbjegavaju sugestije, kompromise ili intervencije. Zašto im je fotografija važna, a preko njih i svima nama? Fotografije su univerzalni jezik našeg doba. Fotoreporteri razvrstavaju kaos svijeta u slike kojima se razjašnjava nered kojim smo okruženi. One skreću pozornost na stvari koje propuštamo, na događaje i ljude koji su silno udaljeni od našeg vlastitog kutka u Europi. Od izbijanja koronavirusa počele su se širiti dezinformacije koje otežavaju ograničavanje širenja pandemije. Europska unija predano radi na senzibilizaciji javnosti o opasnostima koje dezinformacije nose ne samo za zdravlje građana već i za demokraciju. Kao što poštujemo ograničavanje socijalnih kontakata i peremo ruke, imamo dužnost da zaustavimo širenje lažnih savjeta i manipulativnih priča.

Možda moramo ostati kod kuće da bismo zaustavili širenje virusa, no to ne znači da ne možemo biti od velike pomoći ljudima na prvoj liniji obrane od te pandemije. Sara je odlučila pomoći u izradi maski za zdravstvene radnike i to čini iz svoga doma u Madridu. Sara je po zanimanju učiteljica, no vrijeme koje inače provodi u učionici iskoristila je kao priliku da pokaže solidarnost i suosjećanje za zajednice oko sebe. Posvuda u Uniji svjedočimo tome da djela samo jedne osobe mogu pomoći mnogima. Promicanje vrijednosti zajedništva ključno je za našu borbu protiv virusa. Danas recite hvala nekome koga poznajete i za koga znate da na svoj način promiče europsku solidarnost.

Jedan čin dobrote može započeti lančanu reakciju koja ne prestaje rasti. To se dogodilo Ani Mariji i njezinu mužu koji su kao violinisti jednog poslijepodneva spontano odlučili održati koncert za susjede sa svojega balkona. Sljedećeg im se dana s drugoga balkona pridružio svirač viole, a dan poslije i drugi susjed na saksofonu. Njihova zajednica sada svakoga dana iščekuje njihov podnevni koncert pronalazeći u glazbi utjehu i spoznaju da u ovim iznimnim vremenima nisu sami. Posvuda u Europi vidimo da građani daju doprinos svojim jedinstvenim talentima kao #EuropljaniProtivCovid19. Možda nešto što volite raditi može uljepšati dan onima oko vas. U Europi svi imamo ulogu. Zajedno ćemo naći izlaz iz ove krize.

Cecilia i njezin muž vode obiteljsku mliječnu farmu: jedini su koji ondje rade kako proizvodnja ne bi stala. Ponosno nastavljaju s radom i tijekom krize kako bi osigurali da osnovni proizvodi poput mlijeka ostanu dostupni mnogim obiteljima kojima je ono potrebno. Kao i mnoga lokalna obiteljska gospodarstva, i njihovo prima potporu iz zajedničke poljoprivredne politike EU-a. Ponosni su na svoj posao kao nikad dosad: znaju da ljudi ovise o tome da oni nastave proizvoditi osnovne namirnice koje inače uzimamo zdravo za gotovo. A oni neće prestati neumorno raditi u ovim teškim vremenima, bez obzira na to koliko im je teško.