Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 15. i 16. Ugovora o Europskoj uniji i članak 235. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 25. i 26. ožujka 2010., od 17. lipnja 2010., od 16. rujna 2010., od 28. i 29. listopada 2010., od 16. i 17. prosinca 2010., od 4. veljače 2011., od 24. i 25. ožujka 2011., od 23. i 24. lipnja 2011., od 23. listopada 2011., od 9. prosinca 2011., od 1. i 2. ožujka 2012., od 28. i 29. lipnja 2012., od 18. i 19. listopada 2012., od 13. i 14. prosinca 2012., od 7. i 8. veljače 2013., od 14. i 15. ožujka 2013. i od 27. i 28. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir izjave čelnika država i vlada Europske unije nakon neformalnih sastanaka članova Europskog vijeća od 26. listopada 2011. i 30. siječnja 2012.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. svibnja 2009. o utjecaju Ugovora iz Lisabona na razvoj institucionalne ravnoteže Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o poboljšanju praktičnih mjera za održavanje europskih izbora u 2014.(2),

–  uzimajući u obzir članke 48., 110. i 127. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja(A7-0336/2013),

A.  budući da je Ugovorom iz Lisabona Europsko vijeće dobilo status europske institucije, bez da mu se pritom mijenja uloga s obzirom da, sukladno članku 15. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji, „Europsko vijeće daje Uniji potreban poticaj za njezin razvoj i utvrđuje opće političke smjernice i prioritete tog razvoja. Europsko vijeće ne izvršava zakonodavne funkcije”;

B.  budući da je Parlament savršeno svjestan neovisnosti Europskog vijeća i središnje uloge koja mu je dodijeljena ugovorima;

C.  budući da je usprkos tome, pod utjecajem krize, uloga Europskog vijeća znatno povećana, sve većim brojem izvanrednih sastanaka, obrada tema na razini Europskog vijeća koje su inače uobičajene za razinu Vijeća ministara; budući da je u tom pogledu Europsko vijeće prekoračilo ključni nalog Ugovora da ono nema zakonodavnu funkciju;

D.  budući da iskušenja čelnika država ili vlada da pribjegnu međuvladinim sredstvima ugrožava „metodu Zajednice”, kršeći ugovore;

E.  budući da se provodi jačanje demokratske prirode odredaba o prikladnom nadzoru Parlamenta u postupku odlučivanja;

F.  budući da su Ugovorom iz Lisabona članovi Europskog vijeća pojedinačno odgovorni svojim vlastitim nacionalnim parlamentima, ali kolektivno odgovorni samo samima sebi;

G.  budući da je predsjedniku Europskog vijeća dodijeljena pokretačka uloga, koju najčešće obavlja zajedno s nadležnim sugovornicima iz drugih institucija te da je pri tome zaista postao glavni pregovarač u ime država članica za pitanja koja od Ugovora iz Lisabona u pravnom smislu pripadaju području suodlučivanja;

H.  budući da je u dogovoru s tijelima Parlamenta, naročito razmjenom dopisa, predsjednik Van Rompuy pokušao što je više moguće uzeti u obzir zahtjeve koji se tiču informiranja i transparentnosti: osobno se sastao s predsjednicima odbora, izvjestiteljima ili „šerpama” Parlamenta u vezi nekoliko važnih pitanja; odgovorio je na pisana pitanja; redovito je izvještavao o sjednicama Europskog vijeća, bilo plenarnoj bilo proširenoj Konferenciji predsjednika te je u brojnim prilikama kontaktirao s predsjednicima klubova zastupnika;

I.  budući da bi ta praksa trebala postati službenom i poslužiti kao primjer za budućnost te bi je trebalo i poboljšati; budući da je Europsko vijeće dovelo u pitanje zakonodavni sporazum kojeg su zaključili Parlament i Vijeće o europskom patentnom sustavu; budući da je, u vezi gospodarskog upravljanja, Europsko vijeće smatralo potrebnim ponovno pregovarati o odredbama jednakim onima koje su bile mjerodavne prema prijašnjem pravilniku; budući da je, u vezi Europske agencije za nadzor nad bankama, Europsko vijeće u razdoblju od godinu dana uzastopno usvojilo dva suprotna stajališta, što se moglo izbjeći da je u obzir uzeto stajalište Parlamenta na bolji način; budući da je višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. doveo do istinskog pravnog zastoja s obzirom da se pravno potrebna jednoglasnost u Vijeću mogla postići jedino prejudiciranjem određenih značajnih političkih pitanja u zakonodavnim uredbama o politikama koje je potrebno financirati, što je svelo, na tim područjima, ulogu Parlamenta na mogućnost izmjena jedino manje važnih odredbi;

J.  budući da je u vezi svih tih, po definiciji, najvažnijih predmeta, nedostatak strukturiranog dijaloga između Parlamenta i Europskog vijeća spriječio Parlament da u potpunosti ispuni svoju ulogu suzakonodavca uspostavljenu ugovorima; budući da je čest bio slučaj da službeni sugovornici predstavnika Parlamenta nemaju moć utjecaja na vlade; budući da trenutni predsjednik Vijeća i Vijeće za opće poslove(3), teoretski odgovorni za pripremu sjednica Europskog vijeća, očigledno imaju samo marginalnu, čak protokolarnu ulogu; budući da tradicionalni uvodni govor predsjednika Europskog parlamenta na otvorenju sastanaka Europskog vijeća nijedovoljan postupak;

K.  budući da Europski parlament ne može pozvati predsjednika Europskog vijeća na raspravu prije sastanaka Europskog vijeća; budući da se Parlament ne organizira dobro za rasprave o kojima predsjednik izvješćuje nakon sastanaka Europskog vijeća;

L.  budući da se, međutim, pozdravlja da nekoliko čelnika vlada država članica EU-a traže zaštitu Europskog parlamenta za rasprave o budućnosti Europe;

M.  budući da je operacija Vijeća ministara razlog ozbiljne brige te da se ni Europsko vijeće ni rotirajuće predsjedništvo ne čine sposobnima da svojemu radu donesu željene standarde tempa, strategije, usklađenosti, dosljednosti ili transparentnosti; budući da takvi nedostaci u drugoj komori zakonodavstva narušavaju donošenje zakona Europske unije;

N.  budući da se članak 17. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji prvi put primjenjuje nakon nadolazećih europskih izbora; budući da je ova ključna odredba namijenjena kako bi građanima omogućila izbor predsjednika Komisije putem izbora njihovih članova Parlamenta, kao što je u skladu s parlamentarnim sustavom; budući da se ovaj rezultat može ostvariti samo ako europske političke stranke, Parlament i Europsko vijeće održavaju ovaj duh, u skladu s njihovim odgovornostima, posebice u kontekstu savjetovanja usmjerenog na provedbu Deklaracije 11 priložene Ugovoru iz Lisabona;

1.  smatra da je, nakon uskoro četiri godine iskustva, potrebno poboljšati i učvrstiti radne odnose između Europskog vijeća i Parlamenta; smatra da se to može učiniti ili zajedničkom izjavom ili međuinstitucionalnim dogovorom ili razmjenom pisama;

2.  smatra da, osim u iznimnim okolnostima, svakoj sjednici Europskog vijeća treba prethoditi rasprava pred Europskim parlamentom, koja dozvoljava usvajanje rezolucije, s time da predsjednik Europskog vijeća sam dolazi predstaviti teme koje su na dnevnom redu; mišljenja je da Parlament i Europsko vijeće trebaju organizirati svoj rad na način da daju Parlamentu priliku da svoja stajališta o tim temama predstavi na vrijeme te dozvoli predsjedniku Europskog vijeća da izvješćuje poslije svakog sastanka Europskog vijeća ispred plenarne sjednice; naglašava da se, koliko je to moguće, sastanci Europskog vijeća ne održavaju u tjednima plenarnog zasjedanja Parlamenta;

3.  podsjeća da zaključci Europskog vijeća vrijede kao pregovaračke smjernice za Vijeće Ministara te da ni u kojem slučaju ne predstavljaju strogo dogovorene stavke o kojima se ne može pregovarati s Parlamentom; zahtijeva da se u skladu s člankom 15. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji u zaključke Europskog vijeća uvede standardna fraza;

4.  potiče da se, nakon zaključenog dogovora u okviru zakonodavnog postupka s predstavnicima Parlamenta i Vijeća, Europsko vijeće naknadno ne vraća na tu temu osim ako trenutno predsjedništvo nije navelo da se radi o dogovoru kojeg je potrebno naknadno potvrditi;

5.  predlaže da se predsjednik Europskog vijeća i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku pozovu zajedno s predsjednikom Komisije da jednom godišnje sudjeluju u općoj raspravi o unutarnjem i vanjskom stanju Unije, ne obuhvativši postojeće godišnje stanje u raspravi o Uniji tijekom kojega predsjednik Komisije predstavlja svoj radni program i izvješćuje o svojim akcijama Parlament kojemu je odgovoran;

6.  podsjeća da, za razliku od predsjednika Komisije, predsjednik Europskog vijeća nije odgovoran Parlamentu te da organizatori rasprava na kojima on sudjeluje o tome trebaju voditi računa, u isto vrijeme omogućavajući zastupnicima, izuzevši predsjednike klubova, dijalog s predsjednikom Europskog vijeća; s druge strane smatra da postupak pisanih pitanja nije primjeren;

7.  zahtijeva da se svaki put kad Europsko vijeće pokrene akcijski plan ili postupak s mogućom zakonodavnom dimenzijom o sudjelovanju Europskog parlamenta odlučuje pravodobno i u primjerenoj suradnji s Parlamentom, ovisno o slučaju; inzistira da predsjednik Parlamenta treba potpuno sudjelovati na sastancima Europskog vijeća kada se rješavaju međuinstitucionalna pitanja te Parlament i Europsko vijeće shodno tome usklađuju svoje poslovnike kako bi naveli izbor svojih dotičnih predstavnika i način na koji oni dobivaju predstavnički mandat u pregovorima o kojima izvješćuju;

8.  poziva Europsko vijeće da jasno izrazi, prije početka europske izborne kampanje, kako namjerava, u njegovom pogledu, poštovati izbor europskih građana u postupku koji prethodi izboru predsjednika Komisije, u skladu s člankom 17. stavkom 7. Ugovora o Europskoj uniji, u kontekstu savjetovanja koje će se održati između Parlamenta i Europskog vijeća radi provedbe Deklaracije 11 priložene Ugovoru iz Lisabona; podsjeća na važnost jačanja jasnoće i europskog karaktera izborne kampanje; poziva sve pojedine članove Europskog vijeća da unaprijed najave kako namjeravaju poštovati glasovanje njihovih sugrađana kada predlažu jednog ili više kandidata za mjesto povjerenika njihove zemlje;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i Komisiji te čelnicima država i vlada i parlamentima država članica.

(1) SL C 212 E, 5.8.2010., str. 82. (2) Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0323. (3) Vidi članak 16. Ugovora o Europskoj uniji.